Čovjek cijeli život provede u traganju za nečim što će mu dati sigurnost, mir...
U dvanaestoj godini dobio sam stan - u popravnom domu za maloljetnike. Takva iskustva obično završavaju prije negativno nego pozitivno. Meni je tamo bilo odlično. Postojao je red koji je trebalo poštovati, obveze koje je trebalo izvršavati. Netko se brinuo, nadgledao, netko bi zastao i saslušao moje probleme i moje dječje lutanje usmjeravao na pravi put. Do tada to nisam imao.
Moji roditelji su se razveli zbog neslaganja. Majka se s nas troje djece sa Šolte preselila u Split, gdje sam krenuo u sedmi razred. Majka je radila i, brinući se za svakodnevno preživljavanje, nije provjeravala gdje sam, što radim, s kim se družim. Tada sam trebao tatu i mamu da MENI posvete vrijeme.
Prepustio sam se ulici i onome što ona nosi. Nakon osmog razreda moj se put zaustavio u popravnom domu. Kao domaš sam završio srednju školu, odslužio vojni rok i zaposlio se. Ubrzo nakon toga upoznao sam izuzetnu djevojku u koju sam se zaljubio, s kojom sam se oženio i s kojom danas imam prekrasnog sina.
Međutim, još uvijek je nešto nedostajalo. Tražio sam to nešto što nisam mogao objasniti. Isprobao sam mnogo toga, ali nisam pronašao odgovor i nisam bio potpuno zadovoljan. Jednog sam dana pronašao letak u poštanskom sandučiću. Bio je to poziv na biblijska predavanja. Pomislio sam: - Moram vidjeti o čemu se tu radi! Na tim sam predavanjima dobio Novi zavjet, čuo sam, a poslije i pročitao tko je Isus, zašto je došao na svijet i kolika je moja odgovornost u odnosu na tu činjenicu.
Uz pomoć nekih ljudi i čitajući Novi zavjet (Bibliju), dobio sam odgovore na pitanja za koja nisam ni znao koliko su važna za mene osobno i za svakog čovjeka pod ovim nebom. Kad sam to shvatio, prihvatio sam Isusa za svog Spasitelja i Gospodina. On je taj koji mi daje mir u srcu i sigurnost. Potraga je prestala.
Dragi Petriæ