Amsterdam – jednog lijepog, toplog ljetnog dana.
Trixi, moja negdašnja djevojka, sjedi i provodi još nekoliko ugodnih sati sa svojom poznanicom. Oprostivši se, odlazi na treći kat, ispija bocu rakije i skače kroz prozor.
Amsterdam, jednog lijepog ljetnog dana u ulici Veer. Ona leži na pločniku s nagnječenjem mozga i slomljenom kralježnicom. Nekoliko minuta kasnije vozilom prve pomoći odvoze je u bolnicu gdje se liječnici uzaludno bore za njen život.
Kad smo je nakon nekoliko dana posjetili, nismo više mogli razgovarati. Izgubila je volju za život. Nakon ispraznog života željela je samo smrt.
Ples sa smrcu

Čovjek cijeli život provede u traganju za nečim što će mu dati sigurnost, mir...
U dvanaestoj godini dobio sam stan - u popravnom domu za maloljetnike. Takva iskustva obično završavaju prije negativno nego pozitivno. Meni je tamo bilo odlično. Postojao je red koji je trebalo poštovati, obveze koje je trebalo izvršavati. Netko se brinuo, nadgledao, netko bi zastao i saslušao moje probleme i moje dječje lutanje usmjeravao na pravi put. Do tada to nisam imao.
U potrazi

Kad je 18 godišnja djevojka uzela špricu, nije pomislila da će joj se upravo u tom trenutku promijeniti cijeli zivot. Ni u snu nije pomišljala da će se inficirati smrtonosnim virusom koji je u svijetu poznat kao uzročnik AIDS-a.
Ta djevojka sam bila ja. Mlada, naivna i već dvije godine na narko sceni. Što sam trazila u drogi?
“HIV-pozitivna”

Uistinu sam imao vrlo dobro djetinjstvo i roditelje koji su me voljeli. Kadsam navršio osam godina, moji roditelji su se rastali. To je za mene bio šok, a kad je otac, godinu dana nakon toga, potpuno nestao, citav moj svijet se srušio. Sve se promijenilo, osjećao sam se usamljen i ostavljen na cjedilu. Moja majka se, zajedno s mojom sestrom i sa mnom, odlučilapreseliti u grad, što mi se uopće nije svidjelo. Tamo sam se bezvoljnoi ravnodušno prepustio sudbini i počeo se svjesno izdvajati iz obitelji. Uz pomoć školskih ...
Droge su uništile moj zivot!