Imala sam svoj tajni svijet. Bio je samo moj i tamo se događalo samo ono što sam željela. Barem sam tako mislila jedno vrijeme, dok mi uzde ovisnosti nisu otkazale poslušnost.

Hrana je bila središte oko kojeg su se vrtjele moje misli. Htjela sam, konačno, postati mršava kako bih se mogla okrenuti prema tolikim stvarima u životu koje su me privlačile i koje sam, ustvari, htjela. Imati liniju bio je preduvjet za sve.

Što sam više trčala za tim ciljem, moja želja mi je brže izmicala.

Odrasla sam u zdravoj obitelji, sa puno djece. Od roditelja sam primila puno ljubavi i mogu reći da do puberteta uopće nisam poznavala bilo kakve sumnje ili nesigurnost. Nešto duboko u mom srcu bilo je neispunjeno, čega bih tek ponekad bila svjesna. U pubertetu su se javila još neka pitanja. Taj svijet u koji odrastam - kako funkcionira? Kako mogu biti sretna?

Gadila sam se sebi svaki put nakon namjerno povraćane hrane. Ujedno sam mrzila tu hranu o kojoj sam stalno razmišljala, a nisam nalazila pravog užitka u njoj. Dok se spuštala do mog želuca, osjećala sam kako me deblja, kako stoji u želudcu i ne namjerava krenuti dalje, vani, što brže... I tu sam joj pomagala. Sredstva za čišćenje bila su prvi korak mog rješenja.

Puno sam gledala televiziju i čitala romane u vrijeme kad sam upoznavala onaj svijet vani. Ne mogu reći pojedine poruke iz svega što sam upijala, ali u svemu se, među ostalim, nalazila i poruka: moraš biti mršava = lijepo izgledati. Kad je koja ružna ili punija cura pronašla radost u životu? Dobra je kao prijateljica nekoj nevjesti, ali nikad nevjesta!

U jednoj pametnoj knjizi piše da ne bih upoznala požudu da mi zabrana nije rekla: ne poželi! Uhvativši zgodu, moja nesređena priroda je, uz pomoć te zapovijedi, proizvela svaku vrstu požude u meni. Bez tog zakona - zabrane - ta greška u mom ponašanju ne bi bila djelotvorna!

Ja sam tu zabranu čitala u časopisima: brza dijeta, uspjeh za samo pet dana…

Dolazak na fakultet ujedno je značio dolazak u novu sredinu u kojoj je trebalo pronaći svoje mjesto. Momak mi je bio neka vrsta sigurnosti ali, na žalost, i put u još gore otuđenje. Ono za što sam mislila da će mi biti oslonac u novoj sredini, postalo je dodatna praznina! Ipak, trku sam nastavljala. Trku za prihvaćenosti i uspjehom.

Mislila sam da je tijelo pakiranje, a znanje sadržaj mog života.

U neprestanoj utrci s kalorijama, činilo mi se da uvijek gubim. Cijeli dan sam točno znala što sam pojela i koliko me to beskrajno udaljava od cilja. Ono što sam, ustvari, htjela jesti, sebi sam zabranjivala - htjela sam biti stroga prema sebi. Vojnički, ja to mogu dovesti u red!

Moja strogost je postala nepodnošljiva, moje osude sve jače. Kakvo olakšanje mi je donijelo prvo izbacivanje hrane! Konačno! Ja sam samostalna i sigurna! Izbaciti vani je jedini dovoljno siguran i zadovoljavajući način!

Mislite li da nisam imala potrebno znanje o hrani i načinu prehrane? Na znanju o tome mogli bi mi pozavidjeti i poneki stručnjaci.

Mislite li da je moje opterećenje ovisilo o izgledu mog tijela? Koliko god mi je težina iznosila, to nikad nije bilo to.

Postoji li ijedan, pa i najbezvezniji časopis koji nema neku dijetu koja daje siguran uspjeh? Shvatila sam da je bilo koja vrsta dijete - dakle, bilo koje nepotrebno kontroliranje unosa hrane od strane mog uma koji je, na temelju tuđih uvjerenja, odlučio da se moram promijeniti - početna droga za poremećaje u prehrani.

Kamo me odvela želja da se pripremim za život? Do toga da sam cijeli svoj svijet podložila hrani i mislila samo na nju. Gdje god bih je vidjela, jela sam je u ogromnim količinama. Potom bi slijedila strahovita grižnja i ja bih sve ispovraćala i uzimala sredstva za čišćenje. Dobro sam se osjećala samo do trenutka dok me, opet, ne bi napao osjećaj užasne gladi i želje za hranom. Problem je što su ti razmaci postajali sve kraći, a količine hrane sve veće. U svojoj strogosti nisam htjela uzimati ni sol, da, čistu sol koju bih najradije jela žlicama.

To je bila moja tajna koju nitko nije znao. Mislila sam da sam tu metodu sama izmislila.

Kako sam se ponašala pred ljudima? Nisam voljela jesti kod nekog. Htjela sam jesti kad JA hoću, a ne kad mi netko propiše. Ali, kad bih ipak jela, činila sam to kontrolirano, umjereno, u količinama manjim od normalnog obroka. I jedva bih čekala da se vratim u svoju slobodu.

Izbjegavala sam neke drage prijatelje i ljude s kojima sam htjela biti, čak im se nisam javljala ni kad bih ih srela - ta, tko će sa mnom pričati dok sam ovako debela? Čim smršavim, zvat ću ih sve! Život će biti tako lijep!

Danas mislim da sam u to vrijeme imala najviše pet kilograma viška.

U svojoj želji za životom, sve sam se više udaljavala od njega i bila sama sa svojom depresijom. To je bio žalostan rezultat mog nastojanja da postanem prihvaćena, voljena, lijepa… Kad sam dobila diplomu, kao dokaz određene količine znanja koje me trebalo ispuniti, bila sam silno razočarana - moje je srce i dalje bilo isto!

Kako je predivno uistinu živjeti! Svatko ima svoju težinu, svatko je jedinka za sebe. Bog još nikad nije stvorio serijski proizvod. Svi smo mi neponovljivi originali koji se ne mogu ugurati u prosječnu idealnu težinu.

Shvatila sam da moram ponovno u pubertet, ponovno učiti što je život i koja načela u njemu vrijede. Nisam htjela opet gubiti mnogo vremena u traženju i pokušavati nekom drugom metodom. Morala sam pronaći pravo rješenje!

Isus je rekao: Ja sam došao da moje ovce imaju život u izobilju! Ja sam vam živi dokaz za to. Pronašla sam tog Isusa, bolje rečeno, on je pronašao mene u mojoj tami i izoliranosti. Postajala sam sve slobodnija kako sam razumijevala jednu po jednu istinu. Shvatila sam gdje je moja vrijednost, koliko sam voljena i prihvaćena te da je život na potpuno drugom mjestu...

Uživala sam u svojim trudnoćama, u dobivanju kilograma, u svakom danu svog novog života! Bila sam slobodna! Danas mi je važniji nečiji osmijeh nego broj koji nosi. Shvatila sam da je onaj koji me stvorio, stvorio i najbolje rješenje za prehranu. Njemu sam vjerovala i sasvim normalno i redovito jela, uživala u obroku i nakon toga - POTPUNO zaboravila na hranu. Znate li zašto? Nisam bila gladna! Poštovala sam taj signal koji nam je Bog ugradio, a između obroka sam ŽIVJELA onako kako sam odavno htjela.

Sad sam počela drugačiju trku - za vrijednostima koje su Bogu važne. U ovom slučaju, ne možete biti ni prebrzi ni ovisni. S vama je Istina i Život koji ima budućnost i smisao!

Edita Müller