28.02.2003
Draga braćo i sestre,
želim vam preporučiti da pročitate članak od A.W. Tozera, koji slijedi. Neka sve nas Bog promijeni i očuva od toga da izgubimo svoj život na krivim stvarima. Uwe

„Pisac poslanice Hebrejima je već odavno naglasio da neki kršćani stupaju na mjestu i ne idu naprijed. Imali su mogućnost rasti, ipak nisu rasli. Imali su dovoljno vremena da sazriju, ipak su još uvijek bili dojenčad u vjeri. Zato ih je poticao da odustanu od svoje besmislenoe vrtnje u krugu nego dalje koračaju ka savršenstvu.
Da, može se kretati bez napredovanja i to je vezano za mnogo aktivnosti u današnjem kršćanstvu. To je jednostavno traćenje energije! Dođe dotle: može se cijeli život posjećivati neka zajednica, ništa se ne mijenja i ništa ne postaje bolje. Mislim da se može tvrditi: mnogi kršćani nemaju pred očima neki jasan cilj za kojim teže. U beskonačnom religioznom karuselu gube svoje vrijeme i svoju snagu.
Kršćanin se ne može nadati tome da mu se Bog uistinu pokaže ako živi u neposlušnosti. Ako jedan čovjek odbija poslušnost u jednoj jasnoj točki, ostatak njegovih religioznih aktivnosti je uzaludan. Kršćanin koji je podučen u vjeri i poslušan, učinit će za Boga svoj dio, kao što glina služi lončaru, i uživat će svaki trenutak koji provede u njegovoj zajednici!
U Bibliji stoji jedna važna poruka za obitelj Božje djece: osim Boga, najviše trebamo jedni druge! Bog želi da budemo zajedništvo u vjeri, kršćanska zajednica. Njegov plan nikad nije bio da primimo spasenje kao individuum i budemo izolirani od velike grupe vjernika. Ali istovremeno moramo uvidjeti da, kad smo u zajednici, ne trebamo sve odobravati sve što se tamo kaže ili čini.
Ali Bog nas je stvorio za zajedništvo. Mi trebamo i moramo ići u našu sobu i moliti sami za sebe. Kad je pak ta molitva gotova trebali bismo se vratiti među ljude. Tamo pripadamo. Niti jedan čovjek nije dovoljno mudar, tako dobar ili jak da može živjeti sam. Od naše braće i sestara u vjeri možemo naučiti kako se neke stvari rade odn. kako je to najbolje činiti.Naš Gospodin, koji je dobri pastir, kaže da smo ovce njegove paše, i u našoj je biti da živimo u stadu. Najbolje pri tome je: pastir uvijek ostaje kod svog stada!“ A.W.Tozer