Homepage

KRŠCANSKA ZAJEDNICA

TRG MIHOVILA PAVLINOVICA 1
21000 SPLIT
Tel: 098/360-045
Fax: 021/489-201
kontakt@krscani.com

USKRS

Sretan uskrs !!!

Tko se ne veseli Uskrsu? Napokon nekoliko slobodnih dana i više vremena za obitelj, uskršnju misu, zajednički doručak... Uskrs je uistinu lijepa tradicija.
Uskrs je i mnogo više od lijepe tradicije. On ima svoju fascinantnu priču. Kako bismo je upoznali, moramo se vratiti unazad i pogledati što se dogodilo prije gotovo 2000 godina. Pustimo mašti na volju i zamislimo da prelistavamo tiražne jeruzalemske novine. Najvjerojatnije, prvo bi nam u oči upali krupni naslovi o rođenju, životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista.

Draga braćo i sestre,
želim vam preporučiti da pročitate članak od A.W. Tozera, koji slijedi. Neka sve nas Bog promijeni i očuva od toga da izgubimo svoj život na krivim stvarima. Uwe

„Pisac poslanice Hebrejima je već odavno naglasio da neki kršćani stupaju na mjestu i ne idu naprijed. Imali su mogućnost rasti, ipak nisu rasli. Imali su dovoljno vremena da sazriju, ipak su još uvijek bili dojenčad u vjeri. Zato ih je poticao da odustanu od svoje besmislenoe vrtnje u krugu nego dalje koračaju ka savršenstvu.
Da, može se kretati bez napredovanja i to je vezano za mnogo aktivnosti u današnjem kršćanstvu. To je jednostavno traćenje energije! Dođe dotle: može se cijeli život posjećivati neka zajednica, ništa se ne mijenja i ništa ne postaje bolje. Mislim da se može tvrditi: mnogi kršćani nemaju pred očima neki jasan cilj za kojim teže. U beskonačnom religioznom karuselu gube svoje vrijeme i svoju snagu.
Kršćanin se ne može nadati tome da mu se Bog uistinu pokaže ako živi u neposlušnosti. Ako jedan čovjek odbija poslušnost u jednoj jasnoj točki, ostatak njegovih religioznih aktivnosti je uzaludan. Kršćanin koji je podučen u vjeri i poslušan, učinit će za Boga svoj dio, kao što glina služi lončaru, i uživat će svaki trenutak koji provede u njegovoj zajednici!
U Bibliji stoji jedna važna poruka za obitelj Božje djece: osim Boga, najviše trebamo jedni druge! Bog želi da budemo zajedništvo u vjeri, kršćanska zajednica. Njegov plan nikad nije bio da primimo spasenje kao individuum i budemo izolirani od velike grupe vjernika. Ali istovremeno moramo uvidjeti da, kad smo u zajednici, ne trebamo sve odobravati sve što se tamo kaže ili čini.
Ali Bog nas je stvorio za zajedništvo. Mi trebamo i moramo ići u našu sobu i moliti sami za sebe. Kad je pak ta molitva gotova trebali bismo se vratiti među ljude. Tamo pripadamo. Niti jedan čovjek nije dovoljno mudar, tako dobar ili jak da može živjeti sam. Od naše braće i sestara u vjeri možemo naučiti kako se neke stvari rade odn. kako je to najbolje činiti.Naš Gospodin, koji je dobri pastir, kaže da smo ovce njegove paše, i u našoj je biti da živimo u stadu. Najbolje pri tome je: pastir uvijek ostaje kod svog stada!“
A.W.Tozer

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: "Žetve je mnogo, a radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.” Mt.9,36-38
Draga braćo i sestre,Situacija čovječanstva se do danas nije ništa izmijenila. Kad bi Isus danas bio među nama, osjećao bi isto, mislio bi isto i isto bi i izrekao. Taknulo mu je srce kad je vidio ljude koji su bili kao ovce bez pastira. Bez cilja, bez orjentacije i bez stvarne budućnosti. Oni jesu bili u potrazi, nisu više htjeli tako živjeti i upravo je to obilježje našeg vremena. "Žetva je velika“. Bilo je i ima mnogo posla. Žetva je tu, Bog je pripremio, ali ovdje postoji neshvatljiv problem. "A radnika je malo." Ovdje leži stvarni problem situacije u svijetu. Kod nas! Što mi osjećamo kad gledamo svu ovu nevolju na svijetu? Što mi činimo da ovom svijetu donesemo nadu našeg dobrog pastira? Jesmo li već toliko otupjeli da više ništa ne osjećamo? Nek nas zarazi spasiteljska Isusova ljubav, počnimo nešto osjećati za ljude oko nas i krenimo na posao. Isus traži radnike, ljude koji su spremni na težak rad. Isus ne traži teologe koji lijepo pričaju, ne one koji od krive pobožnosti ne vide pravu. Isus traži radnike koji su spremni isprljati ruke i svoj život ulažu u njegove ciljeve. A taj rad počinje na koljenima, potpuno nepopularno i malo uzbudljivo. Ali to je samo početak. Tko moli za radnike mora i sam spremno prihvatiti poziv u službu. Tko moli za radnike mora znati da će Isus možda njega pozvati u svoj rad. Mora biti spreman. Učinimo prvi korak, molimo i budimo spremni da nas Isus pozove. Tad već razmičemo oblake na nebu Božjeg suda nad ovim svijetom. Uskoro će biti prekasno za ljude oko nas. Imamo veličanstvenu poruku. "Žetve je mnogo, a radnika je malo“. Nek nas ove riječi izazovu i ohrabre da ne promašimo pravi cilj našeg kršćanskog života.
UWE